Tu raste ljubav


Hoćemo li na društvenim mrežama osjetiti povezanost ili hladnoću, ovisi o nama.

Photo by Isaac Mehegan on Unsplash

Ovaj post sam  počela pisati davno, ali je iz nekog razloga, došao na red objave tek sad. 

Posvećujem ga svim divnim ljudima koje sam "upoznala" kroz Instagram svog bloga.


Oko sebe imam jednu malu zajednicu predivnih ljudi koji rade ono što vole. Ljudi koji me inspiriraju. I motiviraju da budem bolja osoba, da dam više od sebe kada mi se to najmanje da.

Otkrila sam mali virtualni svijet gdje se ljudi međusobno podupiru.

Ako se okružiš pozitivnim ljudima, logično je da ćeš više svjedočiti povezanosti i dijeljenju pozitivnih trenutaka. 

Tako izgleda svaki moj posjet društvenim mrežama.


To je svijet gdje cure, žene, majke i nemajke podupiru jedna  drugu. Gdje zajedno pišemo o svojim dobrim i lošim danima i nailazimo na podršku. Svakodnevno gledam kako jedna drugu ljubite, volite i grlite. Riječima, lajkovima i porukama.

Ovim tekstom želim barem malo pokazati koliko cijenim svaki vaš odvojeni trenutak vremena da se osvrnete na moj rad. Hvala na čitanju. Hvala na inspiraciji.

Preko mobitela ulazim u svijet u kojem vlada ljubav i potpora. Gdje se ljudi ogoljuju, a drugi im pružaju utjehu i zagrljaj. 

Prema nekima od vas osjećam neobjašnjivu povezanost, i vjerujem da to nije bez razloga.

Na tom mjestu znam da je život predivan, da je sve kroz što prolazimo predivno. 
Da iz svakog trenutka rastemo.
I ne može mi nitko reći da je život ružan. Jer ja živim u nekom drugom svijetu. 

Živim u svijetu u kojem žene vjeruju u ljepotu, jednostavnost i male stvari. Tu ne postoje titule, tu ne postoji natjecanje. 
Tu raste ljubav.

Uz svakodnevno osvještavanje takvih stvari, shvatila sam da sam izašla iz prosječnog hrvatskog uma. Prosječnog uma koji vidim čim se vratim u rodno mjesto. 
To je onaj koji uvijek priča, ogovara, žali se i nabraja kako mu je loše, kako nema novaca, kako je svijet ružan i ljudi pokvareni. 

A ja svjedočim upravo suprotnom. Zasad bar mali broj ljudi oko mene širi toplinu. I znam da će ova mala zajednica rasti.

Vidim promjenu u nekim dragim ljudima, vidim žene kako blistaju, kako počinju vjerovati u sebe i za sobom ostavljaju sve one naučene rečenice koje su nekada govorile iz navike, a koje im danas više ne služe. Sada su uspješne, i uzdižu se, sve ljepše. 
I iako su starije čak desetak godina od kada sam ih upoznala, puno njih izgleda mlađe nego tada. Ostavile su za sobom onaj hrvatski patnički (moraš imat') izraz lica i na lice su nabacile osmjeh. Pravi zarazan osmjeh koji dolazi iznutra i zrači kao sunce.

Uz ovakve ljude oko sebe shvatiš da su i loši događaji u životu lakše probavljivi. 

Hvala vam drage cure, žene, ljudi. Hvala vam što pružate inspiraciju drugima jednostavno radeći ono što volite i u što vjerujete.


Vi mijenjate svijet.



Daniel Burka on Unsplash