Što radiš kada izađeš iz ureda?

Photo by Kinga Cichewicz on Unsplash


Skoro je prošla još jedna godina.


365 dana.


Što sam napravila u tih godinu dana?

Jesam li se pomakla s mjesta??





U ovom trenu bi bilo najlakše baciti sve one neispunjene planere koje sam nekad entuzijastično planirala popuniti svojim snovima, željama i ciljevima, i sutra već zaboraviti na to.

Ipak, htjela bih se malo osvrnuti na to. Ali ovaj put bez osuđivanja. 

Što je to što me drži na mjestu?

Stalan posao kojim nisam zadovoljna?? Iako je to možda čudno, tako danas živi puno ljudi.

Prošle godine negdje u ovo vrijeme bila sam izrazito nesretna i nezadovoljna. 
Zbog posla koji još uvijek radim. 
Sve mi se nakupilo i htjela sam pobjeći. Htjela sam pobjeći jer sam na istom poslu skoro 10 godina.

Nakon što su me zaokupile neke druge stvari (blagdani-jer tada su svi sretniji) zaboravila sam na svoje nezadovoljstvo. 

Tako je i dan danas. Odem na posao, odradim ga i ne žalim se. Naravno da ne želim tako provesti život. Taj posao je daleko od ostvarenja mojih želja ali ispunjava puno uvjeta koji mi odgovaraju. 

Bitna razlika je to da danas nisam nezadovoljna kao u isto vrijeme prošle godine. S istim poslom.

Što se od tada promijenilo?
Na poslu gotovo ništa. 

Promijenilo se nešto u meni.

Ja sam promijenila svoj pogled na isti taj posao. Maknula sam fokus sa svih onih stvari koje mi nisu po volji i svakodnevno sam zahvalna na svim onima koje su baš po mojoj volji! 
Gledam pozitivne stvari u vezi moje trenutne pozicije. Nastaviti se žaliti i samosažalijevati iz dana u dan, nema apsolutno nikakve koristi. Baš naprotiv! Takva navika čini da se osjećam neuspješno i neispunjeno. 

Umjesto toga biram na poslu se fokusirati na ono pozitivno.

A izvan posla za svoj gušt radim druge stvari.
Radim na onome što bi me jednog dana moglo dovesti do toga da onaj stalni posao napustim. 
Zapravo mogu biti sretna što u sigurnosti redovne plaće mogu raditi na svojim snovima. I to treba cijeniti. Na tome treba biti zahvalan. 
Vjerujem da bi bila puno redovitija i vjernija ovom blogu da nemam stalan posao. Vjerujem i da to ne bi uopće bilo loše. Da me pokrene iz moje zone komfora iz koje se nisam maknula godinama (na ovome sam počela raditi u zadnje vrijeme). 

Tako da, iako sam ostala na istom poslu, dosta toga se u meni samoj promijenilo. 
Puno stvari sam postala svjesna. Radila sam na rješavanju kočnica i pomicanju vlastitih granica.

Počela sam cijeniti vrijeme koje mi preostane nakon što izađem iz ureda.

Vrijeme sam provodila proučavajući sebe. Najvažnije od svega je što sam naučila to raditi bez osuđivanja.
A nastavila sam i pisati blog. Bitno je nastaviti raditi ono što ti čini dobro i što te raduje.



Zaključak je da ni jedan trenutak proveden u proučavanju sebe nije uzaludno utrošen. Svaki mali korak će dati svoje rezultate. Svaka knjiga, šetnja, tekst, trenutak proveden u tišini, šalica čaja ili pjesma.

Bitan je svaki trenutak.

Možda sad taj rezultat ne vidiš ali jednog dana ćeš shvatiti da si uvijek dobro radila. Da su se kockice slagale jedna na drugu. I da se stvarno sve događalo u pravo vrijeme. Dokle god svjesno radiš na nečemu. 



With lots of love, 🐝