Pitam se, zašto nas ne uče ono najvažnije?
Da znamo kako poslušati sebe, da znamo reći ne, da se znamo zauzeti za sebe. Baš naprotiv, većinom nas odmalena uče da trebamo slušati druge i da drugi znaju bolje bili to učitelji, ljudi koji samo imaju više godina ili ljudi s nekom titulom. Uče nas da ih trebamo poštovati, kao da to nije nešto što se treba zaslužiti. Uče nas i da radimo nešto za druge pa čak i onda kada to nije ono što mi želimo. I djeluje to bezazleno, ali vjerujem da je upravo to ono što postavlja klimave temelje na kojima gradimo vjeru u svoj unutarnji glas.
 |
| Photo by Clay Banks on Unsplash |
Negdje usput se zaboravimo slušati. Čujemo previše buke i ne snađemo se a već ne znamo odlučivati sami pa tražimo savjete i potvrdu okoline. Uvjereni da će drugi bolje znati što je dobro za nas.
Previše promišljanja, previše buke, previše, previše, previše... A opasno premalo onog unutarnjeg glasa koji je često najmudriji i koji nas cijeli život pokušava navesti na naše staze.
Nažalost taj unutarnji glas prečesto ostane zagušen pa se od silne buke i tuđih glasova nađemo kako lutamo po nekim nepoznatim putevima koji su već utabani ali su dosadni i bezlični.
Mislimo da je ispravno ono nešto što drugi rade jer ne vjerujemo sebi, ne vjerujemo intuiciji. A zašto bi i vjerovali kad je ona za nas postala nešto nepoznato i strano? Nešto što nema oblik jer se sada pojavljuje samo u nekim rijetkim trenucima kao mali tračak svjetlosti. Kao ona prva zraka sunca koja se probije nakon kiše i koja nas natjera da zastanemo i osmjehnemo se. Al' taj trenutak nam brzo naruši onaj bip s našeg pametnog telefona i već se vratimo u svijet u kojem nema mjesta za stajanje i upijanje trenutka.
Svijet konzumacije.
A jedino što na kraju bude konzumirano smo mi. Naše vrijeme, naši trenuci, naše misli, naše sada i naš unutarnji glas. Kako da ga čujemo od sve te buke tuđih života i ideja i novosti koje nam ulaze u glavu samo jednim spuštenim pogledom prema crnoj kutiji koju držimo u ruci?
Čuješ li zaista sebe? Radiš li ono što baš TI želiš raditi? Pričaš li ono što je tvoje? Zapitaš li se ikad jesi li to stvarno ti? Živiš li život kakav zaista želiš živjeti?
Razmisli..samo na tren. Prije nego ti pobjegne.
♡ pink bee
Primjedbe
Objavi komentar