Smisao

Svaki put kad pišem nakon dulje pauze osjećam se kao da se vraćam na početak, iako taj početak može biti sve osim početka. Sve ono što je do sada bilo, je tu i zauvijek će biti. Ja, tko jesam danas sam tu zahvaljujući svemu što se događalo prije ovog teksta.

Kad sam ušla u pubertetske godine počela sam se pitati koji je smisao našeg postojanja i često nisam pronalazila odgovor na to pitanje. Isto mi se događa i danas ali znam da sam imala period kad mi je sve imalo smisla i nešto u meni mi je oduvijek govorilo da mora postojati smisao svega. Ja sam ga počela otkrivati tek kada sam za njim počela aktivno tragati. 

Danas se ne mogu oduprijeti mislima da ima nečeg većeg, ali ne većeg u smislu da je to nešto izvan nas i da je to nešto neuhvatljivo, već nečeg što je dio samih nas. Nešto iz čega je potekla naša svijest o nama samima, nešto veliko, nevidljivo ali moćno. Neka viša inteligencija koja prožima i sve nas.
Zadivljuje me naš mozak, naša svijest i sve što možemo otkriti kroz život i iskustva. I onda kad na taj način počnem promatrati svijet, zaista progledam odnosno vidim nešto što je i prije bilo tu ali moja svijest to nije percipirala. Krivac za to je retikularni aktivacijski sustav koji tako djeluje pa sve one informacije koje su prije bile nebitne odjednom označava kao zanimljive i sprema ih u svjesni dio uma te ih mi počnemo registrirati. Zato što smo tako odlučili ili zato što smo postavili namjeru.

Unsplash, Ayo Ogunseinde
Naš mozak sluša naše naredbe, a iako se čini da često radi protiv nas to ne mora tako biti. Ne ako smo svjesni kako funkcionira i toga da mi ipak možemo upravljati nekim njegovim dijelovima. 

Jedna od osobina mozga je i usmjerenost na rast pa ako nismo usmjereni na to kako želimo rasti naš mozak prirodno traži probleme tu gdje jesmo jer žudi za rastom. Jednostavno, mora se s nečim baviti. Ima li ti to smisla? Meni je to čudesna spoznaja jer sam dobila odgovor na pitanje zašto sam se često gubila u svakodnevnim izmišljenim problemima.

Kad to saznaš shvatiš da je tvoj mozak stvarao probleme gdje ih nije bilo samo kako bi se imao čime baviti odnosno kako se ne bi morao baviti pravim problemima jer ovo je ipak ugodnije. 

Često se čini da život i sve ono što nam se događa nema smisla dok se jednog dana ne okrenemo i shvatimo da sve ima savršenog smisla i da su se sve kockice posložile baš onako kao što su trebale. Dogodi se to onda kada na to obratimo pozornost i kada tražimo znakove, kad nismo zauzeti brigom oko toga što nam nosi sutra. Pritom ne mislim na brigu o egzistencijalnom pitanju već na one svakodnevne male brige kojima je naš mozak zauzet ako nismo ciljano usmjereni na rast.
Ono što meni ima smisla nekome drugome nema i zato ti nitko drugi osim tebe ne može dati pravi odgovor na pitanje: "Koji je smisao svega?" .
Ja ću ti samo još jednom ponoviti da sam zaista počela otkrivati smisao tek kad sam za njim počela aktivno tragati. 

♡ pink bee


Primjedbe