 |
| Izvor: Unsplash |
5 minuta za pisanje
5 minuta za bacanje ideja
5 minuta za nešto što me puni
5 minuta za nešto prema čemu osjećam otpor
5 minuta za nešto što stalno odgađam
5 minuta za MENE
Umjesto ovog retka koji upravo čitaš krenula sam pisati tuđe riječi dok se u tome nisam uhvatila. To nisam ja, ali danas kad toliko toga konzumiramo lako je početi razmišljati kao netko drugi - što ne mora uvijek biti loše...
Ali sad krenimo s mojim riječima :D
Već sam pisala o tome, i očito se vrtim u krug jer sam se evo opet našla u situaciji kad zanemarujem to isto pisanje koje me veseli i opušta. Bilo je nekoliko jadnih pokušaja kada sam na kraju dana otvorila blog i pročitala neki svoj stari post u namjeri da sama sebe ohrabrim. U nekim sam se tekstovima baš ugodno iznenadila. (Sad ona moja unutarnja kritičarka već viče da će to ljudima zvučati prepotentno, što se tu hvalim, bla bla bla.., ali evo baš zato što osjećam tu neugodu ovaj dio teksta neću brisati.)
Vidim kako je ovaj post zbrkan i sav zbrda zdola, ali i ja sam trenutno baš takva i trudim se što više sebi ponavljati da je to okej.
Predugo nisam pisala (osim u dnevnik) i odavno je prošlo onih 5 minuta s vrha teksta. 5 minuta za nešto prema čemu sam osjećala otpor iako znam da me to isto puni. Zašto osjećam otpor? Čega se bojim? ...i posljednje: Kako se sad osjećam?
Osjećam da mi je 5 minuta postalo premalo, ali su istovremeno bile toliko ispunjene i duge jer sam boravila u svakoj od tih 5 minuta. Rastegnula sam ih. Rastegnula sam sebe do neugode, do izlaska iz zone komfora, do toga da stvarno napravim ono za čim žudim.
Hoću li nastaviti svaki dan pisati ili, za početak, bar jednom u mjesec dana i vraćati se sebi na tih 5 minuta? Eh, to ne znam ni ja..
Ostavit ću ove riječi tu kao podsjetnik da 5 minuta može učiniti razliku.
♡ pink bee
Primjedbe
Objavi komentar