On će iz tebe izvući ono najmračnije i najblistavije

On.

I ja.

Odustati ili ne?

Mislim da se svakome tko je u vezi, to pitanje barem jednom motalo po glavi.

I iako je ponekad užasno teško, iako me nekad i vrijeđa, povređuje (emocionalno), ipak mislim da ne treba odustati.

Ne vrijeđa on mene. On iz mene izvlači one stvari koje me koče. A to vrijeđa moj ego. 

Ego za kojeg je poznato da ne voli promjene. Čak ni one dobre. Jer je svaka bolna.

On mi govori o onome najmračnijem u meni. Njemu sam to najmračnije pokazala. Toliko sam se ogolila pred njim.

On zna stvari o meni koje nitko drugi ne zna. Ako želi, ima me u šaci. 

I iako sada to ponekad iskorištava, njegovo ću mišljenje uzeti u obzir. U slučaju da duboko u sebi znam da je to što govori istina.

Kao naprimjer da se malo opustim. Da popustim. Da ne žugam i da ne kvocam.

Nisam ja jedina koja se razotkrila. I on se otvorio meni. Na načine na koje se mnogi nikada ne otvore. Na načine za koje ni sam nije znao da je sposoban. 

Kad ti netko pokloni toliko povjerenja, teško je to pregaziti.

Unatoč svim okidačima koje uz njega doživljavam, mislim da jedan uz drugog napredujemo.

Postajemo bolje osobe.

I učimo. O sebi i o životu.

Zadiremo jedan u drugog. Otkrivamo se i skidamo do kostiju. 

I onda u one dane kada nam ne ide,  kada ja poludim zbog sitnice i kad mi nakon toga u facu saspe kakva sam. U te dane kada se pitam što radim tu, tada se moram podsjetiti...

Previše puta smo već bili na rubu. Totalno se ohladili. Ali to je prošlo i kasnije smo zajedno zaključili kako je super što nismo brzali s nekim odlukama.

Tad smo odlučili ostati.

Da, mogli bi jednom i odustati.

Ali mogli bi i ostati. Do kraja.

Izabrati iskustvo i učenje. I napredovati.

. . . 

Jedini savjet koji mogu dati je da nitko ne zna ono što vas dvoje znate.

Poslušaj sebe. Poslušaj svoje osjećaje.

Ne svoj ego, nego svoje osjećaje.

Umiri se. Provedi neko vrijeme u tišini i pitaj svemir, svoje više ja ili što god u što vjeruješ da te vodi. 

Ali najvažnije od svega, poslušaj sebe.

Duboko u tebi krije se mudrost. Ona mudrost koja zna više od uma, svijesti i ega.

Imaš najbolje vodiče. Svoje osjećaje. 

Postavi si pitanje i poslušaj što ti govore.

Nikad ne donosi odluke kada si uzbuđena. Bilo to pozitivno ili negativno uzbuđenje. 

Ohladi glavu. Prespavaj. Razmisli. Piši o tome. Piši samo za sebe. Ponovo razmisli i tek tad donesi odluku.
I ponašaj se u skladu s tom odlukom. Ako odabereš ostati, ostani 100%.

Nikad se ne pitaj što bi bilo da je bilo. Ili što bi bilo je da je netko drugi tu.

A kad to pitanje i proleti kroz glavu (a hoće sigurno), sjeti se da je to tvoja odluka i samo nastavi dalje. Naprijed. Tamo gdje te čeka nešto bolje. Bolja ti i bolji on. Bolji vi skupa.

. . .

Nije zahvalno o ovome pisati. Upitno je i može li se ljubav objasniti riječima.

Neki mogu. Djelomice. Ali na kraju sve je jako subjektivno. Možemo filozofirati godinama i ne bi rekli sve.

U ljubavi na kraju uvijek ostane jedan "ali".

. . .

With lots of, lots of love, Pink 🐝