Zašto pišem ?

Photo by tensecondsa on Unsplash
Pišem jer mi pisanje nudi neku vrstu utjehe.

Ne znam hoće li pojedini tekst ikad doći do nečijih očiju, ali ako dođe, možda još nekome bude utjeha. 

Imam li neki određeni cilj? Iskreno: ne znam. (Iako se negdje krije želja da jednog dana budem sama sebi šefica)

Da moje tekstove vidi stručna osoba, možda bi našla puno mana u mom stilu pisanja.
Ali nema veze. Jer budem li puno razbijala glavu o tome, nikada neću ništa objaviti.
Nisam sebi rekla da ovi tekstovi moraju biti književno ispravni i pisani po nekim pravilima.
Nije ni bitno.
Bitan je sadržaj teksta.
A ako jednog dana dođe do potrebe za tim, sigurno je da ću uložiti u neku edukaciju kako bolje, ljepše i pravilnije pisati.

Jedino što moram je biti manje stroga i kritična prema sebi, pa sam tu malo popustila. 

Ono što znam je da je nekoliko vas reagiralo pozitivno na moje tekstove.
Ni za to se neću čvrsto držati, iako mi je srce veliko k'o kuća kada mi napišete da vam se svidio tekst. I zahvalna sam svakom od vas kad izdvojite malo svog vremena za pročitati moj tekst i osvrnuti se na isti.

Tako da ću jednostavno nastaviti. I vidjeti gdje će me put odvesti.

Ovaj način kreativnog izražavanja je ono s čime trenutno rezoniram.

Neka ovaj blog bude svojevrstan dnevnik. S pozitivnim ciljem.

Pišem o lijepim stvarima jer ružnih vijesti na internetu ionako ima previše.

Neka onda moje riječi budu lijepe.

Neka nas maze i paze.

Pišem jer to volim i trenutno se nalazim u tome. Jednostavno si olakšavam dušu.

Ovo je sad onako "pomalo sirovo" i neobrađeno ali iz srca. I uma. I onog što se trenutno nalazi u njemu.

Riječi mi dolaze same i kako dolaze, moji ih prsti preko tipkovnice materijaliziraju.

Pišem o onome što mi dođe. Svojim navikama, stilu života i o svojim mislima. Anonimno i javno.

Zanimljivo je pustiti se u bespuća interneta, a ipak se sakriti iza virtualnog imena.

Ponekad će biti jako osobno. Al' neka i bude! Jer dnevnici jesu osobni.


Možda nekog zainteresiram, možda i ne. Čak je i to okej.

Ipak, bilo bi mi jako drago kada bih nekome izmamila osmjeh na lice. Kada bi u nečijoj glavi proizvela onaj "aha" efekt.

Voljela bi kada bi ovamo svraćali po riječi koje će vas maziti, tješiti i hraniti. Umno i duhovno.





With lots of love, 🐝